Prva gimnazija u Zenici postoji preko 60 godina. Ovako dug period njenog postojanja učinio je ovu školu najstarijom odgojno-obrazovnom ustanovom u gradu, kao i "tvornicom" visoko obrazovanih ljudi, intelektualaca, uglednih Zeničana.
Dan škole se proslavlja od 7.novembra 1945.godine, kada je Odredbom tadašnjeg Ministarstva prosvjete br.7997/45 na osnovu članova 1. i 2. i 3. Zakona o ukidanju građanskih škola Predsjedništva privremene vlade DFJ od 26.10.1945.godine, tadašnja Državna mješovita građanska škola u Zenci pretvorena u Državnu realnu gimnaziju.
  Od 1945. godine Gimnazija je promijenila 7 naziva. Škola se najprije zvala Državna realna gimnazija, zatim Viša realna gimnazija, pa samo Gimnazija u Zenici, potom od školske 1966/1967 Gimnazija "29. novembar", a od 1981. do 1993. godine Školski centar usmjerenog obrazovanja OOUR Gimnazija "29. novembar", od tada  Opšta gimnazija, zatim Opća gimnazija i sada, odlukom Vlade Zeničko-dobojskog kantona od 9.4. 2008. godine, mijenja naziv u Prva gimnazija u Zenici.
Sedmi novembar 1945.godine je dan kada je donesena zvanična odluka da se postojeća Državna mješovita građanska škola u Zenici transformiše u Državnu realnu gimnaziju sa pet razreda. Ovu odluku je donijelo tadašnje Ministarstvo prosvjete  Demokratske Federativne Jugoslavije. Školska godina je počela sa zakašnjenjem, jer nije bilo  osnovnih sredstava za rad u trošnoj i neuslovnoj zgradi, koja se i danas nalazi na uglu Fakultetske i Travničke ulice (između Rektorata Univerziteta u Zenici i Fakulteta za metalurgiju i materijale). Upisano je 413 učenika, pet razreda, raspoređenih u 9 odjeljenja, što je oko 45 učenika u jednom odjeljenju. Tada je bilo samo 10 nastavnika. Školske 1948/49.godine, prva generacija maturanata polaže viši tečajni ispit , sa najnižom ocjenom mature "dobar". Prvi direktor gimnazije bio je inženjer Jaroslav Škritek.
U proljeće 1966.godine počela je izgradnja sadašnje školske zgrade, a nastava u njoj počela je tek u drugom polugodištu školske 1966/67. Jedno vrijeme je Gimnazija funkcionisala u okviru Školskog centra usmjerenog obrazovanja, u čijem sastavu su bile još i ekonomska, upravna i trgovačko-ugostiteljska škola. 
Osim arhivskih dokumenata koji svjedoče o tom vremenu tu su i tihi i pomalo zaboravljeni "svjedoci" davnih vremena, koji čine specijalnu zbirku antikviteta i rariteta u školskoj biblioteci. To su stare knjige, izdate u burnim vremenima od turske vladavine u Bosni, austrougarske okupacije, Kraljevine Srba, Hrvata i Slocenaca, Nezavisne Države Hrvatske kojoj je propadala i Zenica, pa sve do Federativne Narodne Republike Jugoslavije i SFR Jugoslavije. Najstarija među njima izdata je 1874.godine u Zagrebu, pod nazivom Rukovodnik za prirodopisni atlas. U proteklih 60 godina u ovoj školi je uspješno maturiralo oko 6 hiljada učenika, o d kojih je većina završila više i visoke škole ili trenutno postižu dobre rezultate na svim višim i visokim obrazovnim institucijama u zemlji i nostranstvu.
Učenici Prve gimnazije u Zenici su postizali ijoš uvijek postižu veoma zapažene rezultate u učenju i vannastavnim aktivnostima. Pet profesora ove škole samo do 1980.godine dobilo je Dvanaestoaprilsku nagradu grada Zenice, što je visoko cijenjeno priznanje društva. Među njihovim učenicima su mnogi danas čuveni i priznati stručnjaci ovog grada i zemlje.